Uvijek me inspiriše pisanje za platforme koje promovišu mir, humanost, dobro među ljudima. Jedna od takvih je Mreža za izgradnju mira. Ta stranica je više od portala, to je obilje zanimljivih i korisnih sadržaja. Sa velikim zadovoljstvom sam na Mreži podijelila svoja saznanja i razmišljanja u vezi razvoja socijalnog/društvenog preduzetništva.

U nastavku članak objavljen na Mreži za izgradnju mira, u nadi da će biti od koristi svima koji se interesuju ili prakticiraju oblast socijalnog/društvenog preduzetništva.

Razvoj socijalnog/društvenog preduzetništva je predmet sve većeg interesovanja naučne i stručne javnosti, naročito u posljednjih 20 godina, kada se intenzivira i praktična primjena ovoga koncepta. Nedovoljno poznavanje socijalnog/društvenog preduzetništva i njegovog značaja su ključni faktori koji onemogućavaju razvoj ovog oblika djelovanja. Iako socijalno/društveno preduzeće kao koncept u sebi sadrži i socijalnu i ekonomsku komponentu, ono se često posmatra samo kroz prizmu socijalnog, zanemarujući tako ekonomsku dimenziju njegovog djelovanja.

Pod pojmom socijalno/društveno preduzeće se podrazumijeva poslovni subjekat koji posluje na drugačiji način od klasičnog privrednog subjekta, fokusirajući se primarno na ostvarenje socijalnih/društvenih ciljeva. U Inicijativi za socijalno/društveno poslovanje (2011), Evropska komisija je socijalno/društveno preduzeće definisala kao subjekat u ekonomiji čiji je glavni cilj da ostvari socijalni/društveni uticaj, prije nego da donosi profit svojim vlasnicima ili dioničarima. Ono posluje tako što proizvodi dobra i pruža usluge na tržištu na preduzetnički i inovativan način i koristi svoju dobit prvenstveno za postizanje socijalnih/društvenih ciljeva.

Iako ne postoje precizne evidencije o socijalnim/društvenim preduzećima i njihovim razmjerama, u bosanskohercegovačkoj praksi možemo prepoznati poslovne subjekte slične socijalnim preduzećima u EU i svijetu. Za razliku od BiH, mnoge zemlje imaju posebne pravne okvire za oblast socijalnog preduzetništva i registre/evidencije o socijalnim preduzećima. Na osnovu raspoloživih podataka (Evropska komisija, 2013), procijenjeno je da je u organizacijama socijalne ekonomije (zadruge, udruženja, fondacije, društva za uzajamnu pomoć) zaposleno oko 6,5% radne populacije u EU. U strukturi organizacija socijalne ekonomije, najveći udio imaju udruženja i fondacije i slične pravno-organizacione forme (92%), u kojima je zastupljen plaćeni i volonterski rad, potom zadruge (7%) i društva za uzajamnu pomoć (1%).

Pregled broja organizacija socijalne ekonomije u EU, prema raspoloživim izvorima, dat je u grafikonu 1.

Grafikon 1. Broj organizacija socijalne ekonomije po zemljama

                                                         Izvor: Ciriec International (2012)

Uzevši u obzir posmatrane zemlje, najveći broj organizacija socijalne ekonomije koncentrisan je u Velikoj Britaniji i Njemačkoj (vidljivo i u tabeli 1).

Tabela 1. Procentualna zastupljenost organizacija socijalne ekonomije po zemljama

Velika Britanija	40%
Njemačka	23%
Španija	9%
Francuska	9%
Finska	6%
Austrija	5%
Italija	5%
Mađarska	3%
Ukupno	100%

 

Socijalna/društvena preduzeća imaju i socijalni/društveni i ekonomski uticaj na zajednicu.  To potvrđuju brojni primjeri socijalnih/društvenih preduzeća aktivnih širom svijeta. U Italiji je, na primjer, u periodu od 2007. do 2011. godine, broj zaposlenih u zadrugama porastao za 8%, dok je broj zaposlenih u privredi smanjen za 1,2%, a u privatnim preduzećima za 2,3% (Euricse). To su veoma značajni pokazatelji, koji govore da u Italiji postoji razvijena svijest o značaju socijalnih/društvenih preduzeća, te da je adekvatna zakonska regulativa preduslov za razvoj ovih subjekata.

Dok se u većini zemalja EU, naročito onima koje su posebnim pravnim okvirima uredile djelovanje socijalnih/društvenih preduzeća, vrše procjene doprinosa ovog sektora bruto domaćem proizvodu, u BiH takve analize se još uvijek ne rade.

Sve navedeno govori o potrebi da se u BiH u budućem periodu mnogo veća pažnja posveti analiziranju mogućnosti za razvoj socijalnih/društvenih preduzeća i stvaranju povoljnijeg poslovnog okruženja za razvoj poduhvata usmjerenih na rješavanje društvenih problema. Na taj način se otvaraju mogućnosti za rješavanje problema siromaštva i nezaposlenosti, naročito za osobe koje se suočavaju sa brojnim preprekama na putu do zapošljavanja, kao što su osobe sa invaliditetom, Romi, mladi i druge kategorije. Aktiviranje raspoloživih ljudskih resursa i njihove kreativnosti u svrhu obogaćivanja tržišne ponude istovremeno može osnažiti razvoj cjelokupne ekonomije.

Prve preporuke za sistemsko uređenje oblasti socijalnog preduzetništva date su još 2008. godine u Studiji potreba za razvojem socijalnog preduzetništva koje će pružati  usluge za radnu okupaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom u Gradu Banjaluci (autorki mr Olivere Mastikosa i mr Anite Šimundža, u okviru istraživačkog projekta Humanitarne organizacije „Partner“). U zaključcima ove studije je konstatovano da:

• Bosna i Hercegovina i njeni entiteti trebaju definisati status socijalnih preduzeća, način njihovog poslovanja i strategiju razvoja koja će biti usklađena sa ostalom zakonskom regulativom;
• Primjere stručnih udruženja koja organizuju usluge kao što su kooperative u Italiji, treba da slijedi adekvatna zakonska regulativa, bilo da se radi o zakonu o socijalnim uslugama ili zakonu o socijalnim preduzećima.